Svjedočanstva

Marija Marečić rođena je 1927. godine u Marečićima kraj Pazina. Odrasla je u obitelji koja se bavila poljoprivredom i stočarstvom i redovito je pomagala roditeljima u obavljanju poslova. Otac je bio član Komunističke partije, politički aktivan zbog čega ga je 1942. godine Specijalni sud za zaštitu države u Rimu osudio 15 godina zatvora. Marija je također bila politički aktivna kao članica SKOJ-a te je u dobi od 16 godina radila kao medicinska sestra u Pazinu. Nakon kapitulacije Italije sudjelovala je u prikupljanju hrane za partizane te je tijekom jedne od takvih akcija uhićena od strane Nijemaca.

Prvo je odvedena u zatvor u Pazinu, a potom u tršćanski zatvor Coroneo. Nakon dva mjeseca deportirana je u koncentracijski logor Auschwitz gdje joj je istetoviran broj 81660. Tijekom boravka u logoru se razbolila, ali je pod visokom temperaturom nastavila raditi jer je svjedočila egzekucijama za rad nesposobnih logoraša. Stražarke su prema logorašima bile nemilosrdne, redovito ih batinjajući i huškajući pse na njih. Krajem rata preživjela je marš smrti, a oslobođenje je stiglo dolaskom Sovjeta.

Međutim kući još nije mogla krenuti jer su ih Sovjeti stacionirali pored jednog aerodroma gdje su morali pomagati Crvenoj Armiji. Pored toga, svake noći morala se skrivati jer je postojala opasnost od silovanja. Nakon povratka kući i dalje je osjećala posljedice boravka u logoru.

Strah od smrti

U radu je spas, Arbait macht frei, jako je dobro proučio Hitler prije nego što je napravio logore, jer oni koji nisu mogli raditi završili bi u plinskim komorama, tako da smo i mi s temperaturom 40 po cijeli dan radili da ne završimo u krematoriju.