Svjedočanstva

Ana Zulian rođena je 1926. godine u Maloj Gajani. Odrasla je u brojčano velikoj obitelji čiji su se članovi bavili poljoprivredom i radom u rudniku Raša. Završila je pet razreda talijanske osnovne škole, a redovito je pomagala tijekom rada u polju. Selo u kojem je živjela aktivno je pomagalo pokret otpora, a Ana i njezin zaručnik svoj su doprinos dali širenjem propagande dijeljenjem letaka.

Krajem 1943. godine Nijemci su ušli u selo tražeći partizane, a kulminacija njihove potrage odvila se 27. siječnja 1944. godine kada su izvršili pokolj u Maloj Gajani. Zajedno sa rodbinom Ana je uhvaćena i odvedena u pulski zatvor. Nakon dvanaest dana prebačena je u tršćanski zatvor Coroneo gdje se i posljednji put pozdravila s bratom koji je deportiran u Dachau odakle se nije vratio. Ona je pak zajedno sa sestrom i rođakinjom prebačena u Auschwitz gdje joj je poput ostalih zatvorenika oduzeta sva imovina i istetoviran broj.

Tijekom boravka u logoru svakodnevno je radila u polju, a sjeća se i mnoštva mrtvih koji su oboljeli od tifusa ostavljeni da skončaju pred barakom. Svakih osam dana išla je na uništavanje ušiju. Kraj rata dočekala je u logoru te je bila zajedno s sestrom i rođakinjom upućena na „marš smrti“. Uspjela je preživjeti došavši do austrijskog gradića Templina gdje su je oslobodili Sovjeti. Nakon primanja liječničke pomoći upućena je kući, a u Vodnjanu ju je dočekala rodbina. Nakon oslobođenja sestra joj je umrla od tuberkuloze tako da je od članova obitelji upućenih u logore jedino ona uspjela preživjeti. Poslije rata se udala i imala veliku obitelj.