Svjedočanstva

Ljubo Percan rođen je u Krnici 29. siječnja 1927. godine gdje je završio četiri razreda osnovne škole. S obzirom da se obitelj bavila poljoprivredom, u djetinjstvu je često roditeljima pomagao u radovima u polju te čuvao ovce i krave. Poslije kapitulacije Italije pridružio se partizanima, a tijekom zime 1944. godine odlazi u Gorski kotar kao član Druge istarske brigade. Zarobile su ga njemačke jedinice u proljeće 1944. godine te je poslije kratkog boravka u pazinskom zatvoru prebačen u tršćanski Corroneo odakle je deportiran u Dachau.

U Dachau provodi četrdeset dana u karanteni nakon čega je prebačen u Auschwitz gdje obavlja poslove na pruzi i u šumi. U logoru ga je pratila glad, jeo je lišće i koru bukve kako bi preživio, a jednom prilikom dobio je i strašne batine zbog čega je morao biti operiran. Poslije Auschwitza je prebačen u Buchenwald gdje je dočekao oslobođenje, ali je još tri mjeseca poslije toga ostao na oporavku. Organiziranim prijevozom krenuo je iz Praga prema Istri te je uspio stići kući. Poslije rata se oženio i osnovao obitelj.

Batinanje kao strašna kazna

I ontar, kad si doša doli, te je lega na škrilu, na trbuh, jedan te tamo drža za ruke ode, vi drugi za noge, a on s pendrekon, dvajsčetire tuda, po leđima. Meni kad je prvu da, mi je skokla krv na usta i na nos. A pokle još dvajset i četire.