Svjedočanstvo Ane Tomišić o zatočeništvu u Auschwitzu

  • Ime i prezime

    Ana Tomišić

  • Kategorija

    Istrani u koncentracijskim logorima

  • Video isječaka

    2

Ana Tomišić rođena je 1927. godine na stanciji Bembo. Pet razreda osnovne škole završila je u Golašu, a kao dijete redovito je s braćom i sestrama išla u crkvu. Pad Italije radosno je dočekala, a pokret otpora aktivno je pomagala. Dolaskom Nijemaca započeo je teror u kojem Ana ostaje bez oca i dvojice braće. U svibnju 1944. godine Ana je uhićena zajedno s tri sestre. Prvo su odvedene u rovinjski, a potom u porečki zatvor. Nakon osam dana prebačene su u tršćanski zatvor Coroneo gdje su provele mjesec dana.

U lipnju 1944. odvedene su u Auschwitz gdje su po dolasku skinute do gole kože, ošišane i dezinficirane. Prvo su dobile broj na ruku, a onda na rukav od haljine. Ana je dobila broj 82366. U baraci u kojoj su bile smještene nije bilo dovoljno prostora za spavanje. Na logoraškoj odjeći imala je oznaku crvenog trokuta kao političkog zatvorenika. Hrana je bila slaba, jednom dnevno dobivali bi jednu ili dvije žlice juhe. Imala je sreću što su je prije početka 1945. godine izabrali da radi u Austriji u tvornici za proizvodnju metaka gdje je provela gotovo šest mjeseci. Preživjela je petnaestodnevno pješačenje tijekom „marša smrti“. Nakon rata uspjela se vratiti u Istru te se nastanjuje u Rovinju u kojem živi sve do smrti.

Dolazak u Auschwitz

E zajno u stroj i dreto u loger..idemo u loger, i jenu baraku.. tu su bili Nemci unutra.. tako su sidili, i su nas natirali sući sve do golega..gole sući..sve su nan pobrli! I ča smo imali, i zlato, i robu, sve to su pobrli! I pokle, jenu po jenu, sve šišali! Sve! I zgora i zdola, sve su nas ošišali! Nijedno las nismo imali na sebi! Smo bile gore nego životinje..da nismo se jena drugu poznale više! Da..i onda su nas stavili..da se kupamo. Na jeno kupanje..samo stuširale. Ništa ni bilo, ni za brišanje, ni niš na svitu. Samo tako gole. I dali su nan samo, hitili, jene cokule, za na noge ..nima veze jedan da vakov, drugi, unakov bija...i jenu haljinu. Ni gaće, ništa, ništa drugo, kako životinje, niš..samo jenu haljinu, ne smiš pas, ne smiš niš nositi, samo sve na široko. One haljine na rige, kako logoraši.