Svjedočanstva

Nada Brajković rođena je 1930. u Brgudcu. Sjeća se teškog života u doba fašizma i početka ratnih zbivanja. Nakon pada Italije započinje „reštalamenat“ – tada s ocem bježi u šumu skrivajući se od nadirućih njemačkih trupa. Bijeg u šumu ostat će u sjećanju mnogim stanovnicima Brgudca jer će ih to i spasiti prilikom bombardiranja sela u travnju 1944.

Nada se sjeća bombi koje su padale po selu i niska prelijetanja aviona. U avionu se moglo vidjeti lice pilota koji su nisko letjeli te mitraljirali i ispuštali smrtonosni teret na Brgudac. Nakon bombardiranja sela, u lipnju iste godine stanovnici Brgudca su još jednom morali spas potražiti u šumama Učke kada su nacisti upali u mjesto i poubijali sve žitelje koje su zatekli po kućama, čak i djecu i starije.

Do kraja rata je kurirka, Nada prenosi partizansku poštu i pomaže pokretu otpora kao i svi iz mjesta. Nakon oslobođenja Istre, sjeća se odlaska vlakom u Pulu na proslavu u Areni. Poslije rata zasniva obitelj i s mužem se nastanjuje u Puli, a nakon odlaska u mirovinu, vraćaju se u Brgudac gdje i danas živi.