Svjedočanstva

Đino Matošić rođen je 1939. godine u Šajinima. Kao petogodišnjak svjedoči razaranju sela te kobne noći 9. 1. 1944. godine. Iako je prošlo više od 70 godina sjeća se u najsitnije detalje stradavanja njegove obitelji. Nakon što su fašisti počeli divljati po selu, otac i majka su se zajedno s njim pokušali skloniti u štalu.

Domaći fašisti odveli su oca na strijeljanje, a zatim su pucali u njegovu majku dok je bila s njim u zagrljaju. On je ranjen ostao ispod mrtve majke. Vidio je i pogibiju strica Bože koji je pao nedaleko od njih. Nacističke bombe ubile su mu i djeda i baku.

Nakon razaranja Šajina opisuje težak život djeteta bez oca i majke nakon rata. Uzima ga preživjeli stric Anton kojeg opisuje kao oličje poštenja i dobrote. Svjedoči o trudu strica da pomogne stradalima i da obnovi selo u tom teškom vremenu. Stric ga daje na školovanje pa se nakon toga zapošljava u brodogradilištu Uljanik u kojem se ističe i kao radnik i kao sportaš – nogometaš. U Uljaniku dočekuje mirovinu i danas živi na relaciji Pula – Šajini. Jedan je od posljednjih svjedoka šajinske tragedije.