Svjedočanstva

Srećko Obrovac rođen je 21. 1. 1935. godine u selu Bokordići. Kao i mnogi drugi Istrani i njegova je obitelj simpatizirala pokret otpora protiv fašista i nacista. Sjeća se da je kao dijete na ispaši znao susretati ljude s crvenom zvijezdom koje su Talijani nazivali “ribelli”.

Otac mu je napominjao da ne smije nikom pričati o njima, a uskoro je i sam počeo raditi kao kurir prenoseći poruke od jednog punkta do drugog. Uskoro su zbog toga i stradali. Dana 9. siječnja 1944. godine nacističke trupe upale su u Bokordiće, poubijale jedan dio stanovništva te im zapalili kuće. Sjeća se da su ih izveli iz kuće u hladnu noć koja će uskoro zabljesnuti od plamenih jezika koji su uništavali njihovu, a i kuće njihovih susjeda. Nacistički zločinci su se prema njima ponašali bez milosti kao prema stoci. Pamti i da su im odnijeli sve što je vrijedilo između ostalog i pršute.

Najteže mu je palo što su odveli i njegovog oca kojeg više nikad nije vidio. Otac je prebačen u pulski zatvor, a zatim u tršćanski Corroneo gdje će ga zadesiti ista sudbina kao i mnoge istarske logoraše. Odveden je u pakao nacističkih koncetracijskih logora, prvo u Dachau, a zatim u Flossenburg gdje mu se gubi svaki trag.