Svjedočanstva

Marija Kilić rođena je 1921. godine u Valturi u istarskoj seljačkoj obitelji. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine braća se pridružuju partizanima što je obitelj dovelo pod prismotru nacističkih vlasti. Uhićena je u trenutku kad je majci nosila hranu u bolnicu te je odvedena na ispitivanje. Potom je prebačena u tršćanski zatvor Coroneo odakle deportirana u koncentracijski logor Auschwitz gdje joj je na podlaktici istetoviran broj 80916.

Tijekom boravka u logoru radila je teške fizičke poslove noseći pakete na željezničku postaju. Pri kraju rata iz Auschwitza je prebačena u Ravensbruck. Posljednji dani u Auschwitzu bili su zastrašujući, kopanje jama za mrtve logoraše bila je svakodnevnica. Užas se nastavio i u Ravensbrucku gdje je vidjela prizor baraka prepunih polumrtvih logoraša. Logor su oslobodili Amerikanci te se Marija vlakom uputila prema Istri. Dolaskom kući obitelj i prijatelji nisu je mogli prepoznati. Dvije godine nakon rata se udala i zasnovala obitelj. Radila je u pulskoj bolnici do odlaska u mirovinu.

Rušenje krematorija

Živo tilo još smo našli kad smo rušili, prije nego smo pošli ća; iz Auschwitza smo pošli u Ravensbrück. To po noći. Alora, prije nego smo pošli ća..to je bija srida ili četrtak, a u petak smo rušili ti prokleti krematorio. Živo, živo..meso još, ča nije rivalo upalit se, ča su to na brzinu su, vreda...sklonili da ne vidu Amerikanci i Rusi, ki vrag je tuka, sve tamo.