Svjedočanstva

Milka Pikot rođena je 4. studenog 1925. godine u Marečićima kraj Pazinskih Novaki. U obitelji koja se bavila poljoprivredom i stočarstvom, Milka je tijekom djetinjstva pomagala roditeljima u obavljanju poslova. Završila je šest razreda talijanske osnovne škole. Obitelj je bila politički izrazito aktivna, njezin je otac bio jedan od organizatora pokreta otpora tijekom 1941. godine. Zbog toga i ostalih aktivnosti otac joj je uhićen i na Specijalnom sudu u Rimu osuđen na 15 godina zatvora, ali se poslije kapitulacije Italije vratio i priključio partizanima te je ubrzo i poginuo. Milka je također aktivno sudjelovala u pokretu otpora kao kurirka i nabavljajući hranu za partizane. Naposljetku je i ona uhićena.

Sprovedena je u pazinski zatvor, a onda u tršćanski Coroneo gdje je stigla krajem ožujka 1943. godine. Nakon mjesec dana deportirana je u koncentracijski logor Auschwitz. U logoru je dobila broj 81662, a njezina grupa puštena po zimi dva dana bez odjeće. Označena je kao politički zatvorenik. Nakon Auschwitza prebačena je u Mithajd. U posljednjim danima rata, njezina je grupa pobjegla tijekom „marša smrti“ i danima se sakrivala od nacista u močvarama. Uspjeli su doći do vojne bolnice gdje su saznali da je rat završio i primili lječničku pomoć. Dva mjeseca poslije vratila se kući gdje je s drugim članovima obitelji sudjelovala u obnovi razrušenog imanja.

Radni dan u logoru

Čujte, ujutro...oko 6 ili 5 i pol-šest se je dizalo, „antrete“, onda svi hodit, da li te..Nemice..ne Nemice, Poljakinje, to su bile smo ih zvali, i one su onda lipo nas podizale, šli smo van, sve pet po pet, to je zajno bija apel, i onda je prišla ta “uzerka“, Nemica, ona je prebrojila..i onda su nan dali tu...supu, uvijek su nešto toploga ipak su dali ujutro, i..komad kruha, ponekad, ponekad ni bilo..i tako, čujte.

I onda smo šli po pet na pet i bi se šlo delat. Smo hodili sadit nek..su rekli da je to guma, ne znan..to je ko neki radič bi, smo sadili to, onda smo šli ponekad i vozit...kamenje..pa delat ceste, onda se je neka šljaka, tobože, ja mislin to je bilo iz krematorija, onda smo vozili sve po tu te otpade, po..po..tamo po..tin stazama, to su velika polja..onda..e onda i fekalije smo vozili, znate, se.. su bila ona korita storena od drva i onda kola, ko zaprežna kola, znate. I onda se je to nalilo tamo, te fekalije i onda ste vozili na ..na kampanju i tamo, 4-5 od njih, koliko bilo i lipo i vozili, rivali, podizali i tako.