Svjedočanstvo Srećka Tominovića o hapšenju i preživljavanju u logoru

  • Ime i prezime

    Srećko Tominović

  • Kategorija

    Istra u Drugom svjetskom ratu, Istrani u koncentracijskim logorima

  • Video isječaka

    3

Srećko Tominović rođen je 19. rujna 1924. godine u Sv. Marini gdje je i završio je pet razreda osnovne talijanske škole. Ubrzo poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, priključio se partizanima, ali je krajem listopada iste godine uhićen s još petoricom suboraca i sproveden u pulski zatvor. Nakon nekoliko dana stočnim vagonima prebačeni su u logor Dachau. Putovali su par dana, bez jesti, u vrlo teškim uvjetima. Nakon pet mjeseci prebacili su ga u tvornicu aviona u Augsburg gdje je postavljao struju u njemačkim avionima.

Na poslu se i ozlijedio pa je skoro izgubio nogu. Sudjelovali su u raščišćavanju ruševina, morali bi raskopavati neeksplodirane bombe, što je bilo izuzetno teško. Pri kraju rata, kako su se približavali Amerikanci krenuli su na „marš smrti“. Imali su jednu prikolicu na koju su skupljali mrtve. Kad bi sakupili punu prikolicu onda bi ih zakupali u šumu. Svaki drugi dan bi dobili pole litre supe, mnogi su umrli u tom maršu od glada i od muke. Mnogi su stradali od prejedanja u prvim satima slobode.

Srećko se s još petero naših ukrcao na američki tenk i skoro upao u posljednju zasjedu njemačke vojske, ali Amerikanci su ih ubrzo poubijali, napokon su bili slobodni. U najtežim danima zatočeništva uvijek je imao nadu da će se vratiti doma. Kući se vratio na noge, pješke do Austrije, do američkog logora, onda kamionom do Italije i Trsta. Krajem svibnja ukrcao se na vlak za Pulu. U istom vlaku susreće poznanike s kojima se vratio kući. Sačekale su ga majka i sestra.

Dolazak u Dachau

I onda svi u jeno veliko kupatilo, svi goli, a ledena voda...To je bilo čudo, si mora poj pod tuš ako ne si dobi, i pokle tega su ih ispitivali da li je tko zanatlija...ali jesti dati nikako...sve bez hrane...s makinom po sredini glave na ćelavo i broj aht und fufcih drav und drai, ma san ga dobija prije nego san ga zapamtio...