Svjedočanstva

Albert Mateis rođen je u Sošićima 9. travnja 1925. godine. U rodnom je mjestu završio petogodišnju osnovnu, a potom večernju tehničku školu. Kapitulaciju Italije (1943.) dočekao je u Kanfanaru, a poput drugih brojnih Istrana i Albert se priključio partizanima. Tijekom njemačke ofenzive zarobljen je u rodnom selu. Prvo je odveden u tršćanski zatvor Coroneo gdje je proveo dva mjeseca nakon čega je deportiran u logor Buchenwald. Dolaskom u logor zajedno s ostalim zarobljenicima, Albert je dezinficiran i ošišan te je dobio logorašku odjeću s brojem 33774 i crvenim trokutom kojim su se označavali politički zatvorenici. U logoru je izvršavao svakojake radne obaveze, ali prije svega one vezane za građevinu. Hranu su dobivali dva puta dnevno, a slijed kruha dijelili su na osam do deset zatvorenika.

Tjelesno kažnjavanje bilo je učestalo u logoru te je i Albert jednom prilikom brutalno pretučen pod optužbom za krađu krumpira. U međuvremenu je izvodio teške fizičke radove na drugim sabirnim mjestima, poput izgradnje željeznice u Nordlageru i kopanja podzemnih tunela u Zeltlageru. Bijegovi iz logora bili su česti, a kazna za bježanje bila je smrt. Prilikom izvršavanja kazne svi su zarobljenici morali biti prisutni. Kraj rata dočekao je u neizvjesnosti, nije znao hoće li biti pogubljen ili premješten na novu lokaciju.

Prilikom transporta doživio je savezničko bombardiranje, a vagon do njegovog raznijela je bomba. U sveopćem kaosu skrivao se sa ostalim zarobljenicima po lokalnim kućama i pratio bježanje Nijemaca pred naletima Amerikanaca. Nakon oslobođenja primili su američku lječničku pomoć i oporavljali se u jednoj kino dvorani. U Kanfanar se vratio organiziranim konvojem za Jugoslaviju gdje su ga dočekali otac, majka i sestra. Poslije rata osnovao je vlastitu obitelj te obavljao posao zidara.

Iskustvo u Nordlageru

...tu je umiralo ljudi svaki dan, san se prestrašija jedan dan kad sam doša van iz barake, a jedna prikolica je bila blizu...jedna ruka preko...ajjaj! Od tud nećemo izaći živi.