Svjedočanstva

Milan Sirotić rođen je 8. Lipnja 1926. u selu Šćulci u općini Buzet. Završio je pet razreda osnovne talijanske škole. U djetinjstvu je pomagao roditeljima u poljoprivredi. Početkom rata tajno je pomagao partizanskom pokretu noseći hranu u motovunsku šumu za borce u Gorskom kotaru. Sredinom koovoza 1943. godine uhićen je pod sumnjom da simpatizira antifašistički pokret i odveden u logor Cairo Montenote u Savoji.

Poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine i dalje je ostao u logoru, ali im je obećano da će biti pušteni. Međutim kad su došli Nijemci, nakon nekoliko dana ukrcali su ih u vagone i odveli u logor Mauthausen. U logoru su obrijani i dezinficirani, a Milan je dobio klasično logoraško odijelo i s brojem 2802 i crvenom oznakom političkog zavorenika.

Uskoro je prebačen u Gussen no kao maloljetan nije išao raditi. Nakon nekog vremena bio je upućen na rad u Linz u tvornicu automobila gdje je radio na brusilici za kuglične ležajeve. Režim u tvornici je bio strog, ako bi tko griješio bio bi pretučen limom po glavi. U tvornici je preživio bombardiranje saveznika, a kasnije su morali raščišćavati ruševine i vaditi poginule iz skloništa. Oslobađaju ga Amerikanci, tada prvi put vidi tamnopute američke vojnike. Dali su im šećera koji su natrpali u rukave i prvim transportom vraća se kući.

Dolazak u logor Mauthausen

Banditen! - vikali su nam - e sad smo razumjeli gdje i kamo idemo – Banditen! – i pljuju nas. Vode oni nas pješke tri kilometara, usput je tekla voda od kiše uz cestu. Jedan Slovenac pita stražara – Jel bi mogao uzeti malo vode? – Ja ja! – reče mu stražar, no ovaj odozada ga je ustrijelio... Ovaj odozada ga je streljao, samo je pao s glavom dole u kanal...Nitko nije pitao ništa... Sad smo tek vidjeli kamo gremo.