Crvena armija je 27. siječnja 1945. oslobodila zatvorenike iz zloglasnog logora Auschwitz. Među njima su bili i članovi obitelji Mandić: baka, majka i Oleg, tada dvanaestogodišnji dječak.
Izašli su iz logora u posljednjoj grupi, 2. ožujka 1945. godine u podne. Oleg je izašao posljednji, za njim su se zatvorila željezna vrata. Knjiga donosi njegovu priču.
Predstavljači
Igor Jovanović, prof., Igor Šaponja, prof., Oleg MandićDatum
16. ožujak 2017.Mjesto
Dom antifašista Pula (Emova 1), PulaModerator
dr. sc. Milan RadoševićRoberto Covaz
Roberto Covaz, rođen je 1962. u Monfalconeu, gdje i danas živi. Novinar, radi u redakciji tršćanskih novina Il Piccolo. Ima za sobom nekoliko izdanja koja se odnose na povijest, događaje i ličnosti Julijske krajine.
Autorom je i knjige „Oleg Mandić – Posljednji dječak iz Aushwitzta“ koja je 2016. otisnuta u 15.000 primjeraka od kojih je 11.000 ovih dana prodavano u paketu sa eminentnim dnevnicima Sjeverne Italije: Il Piccolo, Il Messaggero Veneto, Il Trentino, L’Alto Adige, Tribuna di Treviso, Nuova Venezia, Mattino di Padova, Corriere delle Alpi, Giornale di Vicenza, Arena di Verona i Oggi Brescia.
Oleg Mandić rođen je 1933. u Sušaku. Osnovnu školu završio je 1943. u Opatiji. Posljednje dvije ratne godine, 1944.-45. preživio je strahote u tršćanskom zatvoru „Coroneo“ i u koncentracionom logoru Auschwitz. Nakon rata, Klasičnu gimnaziju završava 1951. u Zagrebu, gdje je 1956. diplomirao na Pravnom fakultetu i položio advokatski ispit. Radni vijek proveo je u Zagrebu, radeći u omladinskoj štampi, a od 1958.g. u advokaturi i na sudu. Bio je predavač na Visokoj upravnoj školi , direktor poduzeća za vanjsku trgovinu „Rudar“, radio je kao urednik „Informatora“ te savjetnik u „Privrednom vjesniku“. Trideset godina bio je član SKJ, a osnivač je društva pravnika u privredi tadašnje SFRJ i SR Hrvatske. Bio je osnivač i glavni urednik časopisa „Privreda i pravo“, član Pravnog savjeta tadašnje Federacije SFRJ. Predsjednik je, s velikim uspjehom, UABA grada Opatije. Četiri godine bio je i vijećnik Gradskog vijeća Opatije, a osnivač je i Rotari kluba Rijeka sa sjedištem u Opatiji.
Krasi ga niz primljenih odličja: 1991. Oswiecimski (Auschwitzki) Križ Predsjednika Republike Poljske jer „je cijeloga života pronosio istinu o Auschwitzu“; 2011. Nagrada za životno djelo Grada Opatije „za život posvećen idealima i vrhunskim vrijednostima“; 2012. Orden Stjepana Radića dodijeljen od Predsjednika Republike Hrvatske „za zasluge i patnje posvećene zajedničkom dobru i narodu“, 2007. i 2014. Paul Harris Fellow odličje Rotary Internationala „za humanitarnu i socijalnu djelatnost”.
Među njegovim projektima su i dokumentarni filmovi: „Sjećanja – 60 godina od oslobođenja Opatije“ (2005.g) i „Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom (2005)“, te 2010.g. „Dani antifašizma u Opatiji“ – multimedijski prikaz antifašizma u modernom ruhu, a 2011.g. „Dani antifašizma u Opatiji 2“., „Povratak posljednjeg“ (2014). Autor knjige „Kronika obitelji Mandić“, te koautor knjige „Oleg Mandić – Posljednji dječak iz Auschwitza“.
Galerija
